Izgovaranje ili dekodiranje riječi sastavni je dio slagalice čitanja, no to je daleko od pravoga čitanja. Ako djeca ne razumiju ono što čitaju, onda zapravo ne čitaju. Ako čitajući ne odgonetaju značenje, riječi postaju dosadno brbljanje i djeca nikada neće dobro čitati, niti će uživati u njemu. Dakle, kako „otključati“ značenje?
Vješti čitatelji koriste ovih sedam ključeva:
- Stvaranje mentalnih slika: vješti čitatelji tijekom čitanja stvaraju široku lepezu vizualnih, auditivnih i drugih osjetilnih slika i emocionalno se uključuju u ono što čitaju.
- Korištenje prethodnog znanja: vješti čitatelji koriste svoja relevantna prethodna znanja prije, tijekom i nakon čitanja, kako bi još bolje razumjeli ono što čitaju.
- Postavljanje pitanja: vješti čitatelji postavljaju pitanja prije, tijekom i nakon čitanja kako bi razjasnili značenje; pretpostavljaju i usmjeravaju pozornost na ono što je važno.
- Zaključivanje: vješti čitatelji koriste svoje predznanje i informacije iz onog što čitaju kako bi stvorili pretpostavke; istražuju odgovore na pitanja, povlače zaključke i kreiraju interpretacije koje produbljuju njihovo razumijevanje teksta.
- Određivanje najvažnijih ideja ili tema: dok čitaju, vješti čitatelji utvrđuju ključne ideje ili teme i znaju razlikovati važne od nevažnih informacija.
- Sintetiziranje informacija: vješti čitatelji zapisuju misli koje im se javljaju tijekom čitanja, kako bi shvatili potpuno značenje.
- Korištenje „škripac“ strategija: vješti su čitatelji svjesni kada nešto razumiju, a kada ne. Ako imaju problema s razumijevanjem specifičnih riječi, fraza, ili duljih odlomaka, oni koriste cijeli niz strategija za rješavanje problema, uključujući daljnje čitanje, ponovno čitanje, postavljanje pitanja, korištenje rječnika i čitanje odlomka naglas.